Stojanović za NIN: Odnos NATO-a i Rusije danas ima drugačije karakteristike nego u prošlosti

Globalna bezbednost

Odnos NATO i Rusije nikad nije bio zategnutiji. I iako se neretko čini da bi u svakom momentu moglo doći do eskalacije, i sa jedne i sa druge strane stižu drugačije poruke. Tako i Alijansa i Moskva tvrde da neće prvi napasti drugu stranu, ali da će u svakom momentu biti spremni da odgovore na eventualne napade.

Zato se postavlja pitanje da li je ovo tek „igra nerava“ ili je opasnost od velikog sukoba ove dve sile realan. Stručnjaci za bezbednost ocenjuju da u ovom trenutku nema govora o spremnosti obe strane – naoružane atomskim oružjem – da zaista krenu u rat, premda ne treba isključiti mogućnost da dođe do određenih pograničnih sukoba. U celoj priči, inače, treba posebno imati u vidu ulogu administracije predsednika SAD Donalda Trampa, koja, ocenjuje se, nema interes da uđe u sukob sa Moskvom.

Generalni sekretar NATO-a Mark Rute izjavio je ove nedelje da NATO ne vidi neposrednu pretnju po svoju teritoriju i da nema dokaza da Rusija namerava da napadne neku članicu Alijanse.

“Ako uočimo gomilanje snaga, reagovaćemo na to“, rekao je Rute i istakao da je jasna poruka NATO-a koju je prethodno izneo i vrhovni komandant saveza Aleksus Grinkevič – „Branićemo svaki pedalj naše teritorije, bez obzira na to da li na njoj žive ljudi ili ne.“

Međutim, Rute je istakao da NATO nikad neće prvi pokrenuti sukob.

„Nikada, baš nikada nećemo pokrenuti napad ni na koga drugog, jer to nije u našem interesu. Mi smo odbrambeni savez”, poručio je on.

S druge strane, slična priča stiže i iz Kremlja. Ruski predsednik Vladimir Putin izjavio je ranije ovog meseca da Rusija nikome ne preti i da ne planira napad na druge zemlje, ali da će ukoliko bude direktno napadnuta odgovoriti „svim raspoloživim sredstvima.

„Rusija nikome ne preti i ne namerava da napadne nikoga ni 2029, ni 2030, ni 2050. godine“, rekao je Putin.

On je, međutim, upozorio da bi u slučaju direktnog napada na teritoriju Rusije bilo otvoreno pitanje upotrebe svih raspoloživih oružanih sredstava. Ocenio je da vojne vežbe NATO-a u blizini Rusije, kao i pokušaji zadržavanja ruskih brodova, predstavljaju eskalaciju. Prema njegovim rečima, ne postoje preduslovi za obnovu odnosa sa Evropom, niti sa pojedinačnim evropskim zemljama.

„Što se tiče uslova za uspostavljanje dijaloga, mi nemamo nikakve preduslove za obnavljanje i ponovno uspostavljanje odnosa sa Evropom u celini ili sa konkretnim evropskim zemljama“, rekao je Putin.

“Bezbednosno, ali pre svega dnevno-političko pitanje”

Aleksandar Stojanović iz Centra za istraživanje bezbednosti objašnjava za NIN da je savremena politička praksa pokazala da za suštinsko razumevanje prirode odnosa NATO-a i Rusije više nisu dovoljne stare geopolitičke teorije po kojima su ova dva subjekta međunarodnih odnosa jedino i isključivo – smrtni neprijatelji.

“Istina, rivalstvo uspostavljeno još iz perioda postojanja Varšavskog ugovora, još uvek postoji, ali je ono nešto drugačijeg formata i prirode. Danas, stiče se utisak, više nego ikada ranije, ono zavisi od trenutne volje i interesa pojedinačnih nosilaca moći u Vašingtonu i Moskvi. Baš zbog toga, pompezno ‘zaoštravanje’ odnosa između NATO-a i Rusije, kojem svedočimo prethodnih nedelja, izgleda u najmanju ruku smešno, ako ga stavimo u kontekst važnijih događaja – dogovora između američkog predsednika Donalda Trampa i ruskog lidera Vladimira Putina oko isporuke ruskog dizela Americi, te definitivnog svrstavanja šefa Bele kuće na stranu Kremlja u ukrajinskom ratu. Znakovi pored puta su jasni: Tramp je u ovom trenutku neuporedivo bliži Putinu nego što je Kijevu ili saveznicima unutar NATO-a koji dolaze iz Evrope, tako da je nerealno očekivati da bi bio voljan da to promeni, čak i kada bi evropski centri moći bili odlučni da uđu u rat sa Rusijom, što nikome nije u interesu”, navodi Stojanović i dodaje:

“Ne treba zaboraviti da je NATO od svog nastanka 1949. godine bio i ostao udarna pesnica Pentagona, budući da je Amerika najveći finansijer Alijanse, te da ima najveće kontribucije u ljudstvu i oružanoj sili – što će reći, bez Vašingtona, NATO neće ući u rat ni sa zemljom osrednjih vojnih kapaciteta, a ne sa Rusijom, koja je, i pored svih slabosti koje je pokazala u Ukrajini, planetarna sila. U ovom trenutku, ne postoji interes Trampove administracije da uđe u sukob sa Moskvom, čak i posredstvom NATO-a, a o dejstvima ostalih saveznika protiv Rusije, mimo saglasnosti i učešća Vašingtona je, najblaže rečeno, preuranjeno govoriti. Evropa nije spremna za tako nešto.”

Stojanović ističe da podizanje tenzija između Rusije i NATO-a ne treba tumačiti kao isključivo bezbednosno pitanje, već kao pre svega, dnevno-političko.

“Iako niko ne može osporiti mogućnost da do određenih, pograničnih sukoba i dođe – sve u cilju primoravanja Evrope da pristane na načela mirovnog dogovora oko Ukrajine po američko-ruskom ukusu i modelu – aktuelne tenzije su pre svega politički manevar i pokušaj da se kako zapadno, tako i rusko javno mnjenje homogenizuje, predstavljanjem one druge strane kao egzistencijalno preteće, dok u stvarnosti, njihovi lideri prave sporazume. Dogovor Trampa i Putina oko goriva je kapitalni dokaz te teze. Zaoštravanje retorike je pokušaj obeju strana da amortizuju eventualno nezadovoljstvo domaće – u slučaju NATO-a, domaćih – javnosti, zbog toga što se iza površinskog rata rečima, u pozadini krije saradnja delima Rusije i najprominentnije članice NATO-a – Amerike. To je prava priroda postojećih procesa. O spremnosti obe strane, naoružane atomskim oružjem, da zaista krenu u rat, u ovom trenutku, zaista nema govora. To ne znači da se nekad u budućnosti to neće promeniti”, zaključuje sagovornik NIN-a.

Trampova kritika NATO

Ovde valja podsetiti da Donald Tramp često zna da kritikuje NATO. U poslednje vreme je to činio povodom rata u Iranu, navodeći da NATO „nije bio tu“ kada je bio potreban SAD. Pre nekoliko meseci je kazao i da razmatra povlačenje Vašingtona iz NATO-a, nazvavši taj vojni savez „tigrom od papira“.

„Nikada nisam bio oduševljen NATO alijansom. Uvek sam znao da su tigar od papira, a i Vladimir Putin to zna“, naveo je Tramp u aprilu.

Takođe, prethodnih godina više puta je tražio da države članice NATO izdvajaju više novca za odbranu.

Izvor: NIN

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *